Kenet Goldsmit
FLARF JE DIONIS. KONCEPTUALNO PISANJE JE APOLON.
Uvod u najkontroverznijе poetskе pokretе 21. veka
Početi sa stvaranjem smisla. Disjunkcija je mrtva. Fragment, koji je vladao poezijom tokom poslednjih sto godina, napustio je zgradu. Vratili su se subjektivnost, emocije, telo, i želje, onako kako su izraženi u celim jedinicama uobičajenog engleskog jezika sa normativnom sintaksom. Ali ne na načine koje biste mogli zamisliti. Ova nova poezija nosi svoju iskrenosti na rukavu... pa ipak, niko još ne promišlja ni reč o njoj. Kad malo bolje razmislim, niko zapravo nije napisao ni reč o tome. Grabljena je, sečena, nalepljivana, mašinski obrađivana, honovana, izravnavana, menjana joj je namena, izrigivana je i iznova kadrirana iz velike mase slobodno plutajućeg jezika koji je tamo napolju i koji moli da bude pretvoren u poeziju. Zašto atomizirati, kršiti i raspršivati jezik u besmislene krhotine kada možete gomilati, odlagati, kalupiti, zgrtati, đubriti, ribati, pakovati, i uklapati stvari u kule reči i zamkove jezika, tipkama na tastaturi? A koja je tek zabava pustošiti to: obarati, lupati po delete i počinjati sve iznova. Postoji osećaj proždrljivosti, radosti i zabave. Kao deca pred ekranom na dodirivanje, oduševljavamo se kada ponovo osetimo jezik, kada se kotrljamo u njemu, kada prljamo ruke. Sa toliko dostupnog jezika, da li neko zaista treba još da piše? Umesto toga, hajde da samo obrađujemo ono što već postoji. Jezik kao materiju; jezik kao materijalno. Šta ste rekli, koliko takav stav teži?
Naše impresivno digitalno okruženje zahteva nove odgovore pisaca. Šta to znači biti pesnik u eri Interneta? Ova dva pokreta, Flarf i Konceptualno pisanje, svaki formiran tokom poslednjih pet godina, direktna su istraživanja u tom pravcu. I ma kako različiti bili, imaju iznenađujuće slična rešenja. Kao prvo, identitet je za grabljenje. Zašto koristiti svoje reči kada se možeš isto tako dobro izraziti koristeći tuđe reči? A ako vaš identitet nije vaš, onda se i iskrenost mora izbaciti takođe. Materijalnost dolazi u prvi plan: čini se da količina reči više utiče na pesmu od samog njihovog značenja. Potrošljivost, fluidnost, i reciklaža: postoji osećaj da reči nisu predviđene da traju zauvek. Danas su one zalepljene na stranicu, ali sutra se mogu ponovo pojaviti kao Facebook fenomeni. Napraviti fuziju avangardnih impulsa prošlog veka sa tehnologijama današnjice, sve ove strategije predlažu prošireno polje za poeziju dvadeset prvog veka. Ovo novo pisanje nije isključivo vezano među stranicama knjige, ono se stalno oblikuje od štampane stranice ka veb stranici, od galerijskog prostora ka naučnoj laboratoriji, od društvenih prostora za čitanje poezije ka društvenim prostorima blogova. To je poetika fluksa, koja proslavlja nestabilnosti i neizvesnosti.
Pa ipak, ma koliko ova dva pokreta imali zajedničkog, oni su veoma različiti. Za razliku od Konceptualnog pisanja, gde proces može imati mnogo veze sa značenjem, kao forma i sadržaj, Flarf je kvazi-proceduralan i improvizatorski. Mnoge pesme su "izvajane" od rezultata Internet pretraga, i često koriste reči i fraze koje pesnik prikuplja iz pesama koje drugi pesnici postuju na flarf mejling liste. Nasuprot tome, Konceptualni pisci pokušavaju da oponašaju funkcionisanje i procese mašina, osećajući da će rezultati biti dobri ako su koncept i izvedba poetske mašine dobri, tu nema tolerancije za improvizaciju ili spontanost.
Flarf igra Dionisa Apolonu Konceptualnog pisanja. Flarf koristi tradicionalne poetske trope ("ukus" i "subjektivnost") i forme (strofa i stih) kako bi izvrnuo ove konvencije. Konceptualno pisanje retko „liči“ na poeziju i koristi svoju sopstvenu subjektivnost da izgradi lingvističku mašinu u koju se mogu sipati reči; ona malo brine za ishod. Flarf je urnebesan. Konceptualno pisanje je suvo. Flarf je skvo na pakovanju Lend O’Lejks maslaca; Konceptualno pisanje je zvanična etiketa o hranljivoj vrednosti na kutiji tog proizvoda. Flarf je Leri Rivers. Konceptualno pisanje je Endi Vorhol. Nema veze. Oni su dve strane istog novčića. Odaberite svoj otrov i prihvate grižu savesti zbog uživanja.
sa engleskog preveo Vladimir Stojnić
Kenet Goldsmit (Kenneth Goldsmith) je američki pesnik i esejista rođen 1961. godine. Objavio je desetak knjiga poezije i jednu knjigu eseja. Osnivač je i urednik internet mreže avangardnog materijala, UbuWeb. Predaje poetiku i poetičke prakse na Univerzitetu Pensilvanije, a od 1995. do 2010. je vodio eksperimеntalnu radio emisiju na radio stanici WFMU. Autor je ideja o ne-kreativnoj poeziji i konceptualnom pisanju. Zajedno sa Kreg Dvorkinom priredio je antologiju konceptualnog pisanja Against Expression: An Anthology of Conceptual Writing (2011). Priredio je i knjigu intervjua sa Endi Vorholom, I’ll be Your Mirror: The Selected Andy Warhol Interviews (2004). Živi u Njujorku.
